DIOGENOVO SKLONIŠTE autor: Malešević Biljana Napravila sam malu izolacionu kabinu za sebe. Mala je i zatvorena sa svih strana, ali ipak propušta malo svetlosti. Vrlo malo svetlosti, taman dovoljno malo da ne mogu da vidim koliko je tesno unutra. Možda sam mogla da načinim neki oklop za sebe, ali ovako je jednostavnije i možda, sigurnije. Osećam se sebično i kukavički zato što se sklanjam od svega, pravim se da mi je lepo u mom skloništu, da je unutra bezbedno i toplo, da ima kristalni luster, svilene tapete i kineske vaze na stolovima od hrastovine. Pravim se da postoje skrivena vrata kroz koja mogu da izađem kad hoću, ali da kao ne želim da izađem. Duboko negde u sebi znam da je moja sigurnost lažna, da je moja sebičnost nameštena, moja mirnoća samo maska za ono što se dešava unutra, da je moje sklonište lažna sigurnost, kao kad bi okačio tablu "Atomsko sklonište" na vrata drvene šupe za ugalj, nadajući se da atomska bomba ume da čita. Ljudi misle da sam mudra zato što ...