Danas sam ukinula pretposlednji nalog na jednoj od društvenih mreža, ostao je još samo jedan, koji takođe ukidam večeras ili najkasnije sutra. Na svoju veliku žalost, spadam u one ljude koje je lako povrediti, iliti narodski rečeno "sjebati", izvinjavam se na izrazu, ali svi smo odrasli. Lako me je uvući u ponore samoispitivanja, nesigurna sam i izuzetno lako postajem žrtva verbalnih maltretiranja odnosno internacionalno rečeno "bullying". Jednom sam se usudila da na jednoj društvenoj mreži izrazim svoje mišljenje o štetnosti istih, kao komentar na kolekciju videa u kojima se roditelji podsmevaju sopstvenoj deci, ili snimaju video u kome se šale na račun svoje (traumatizovane) dece, prikazuju kako su ih kaznili za "nestašluke", na videe u kojima ljubavnici podmeću jedni drugima "zamke" i "testove", na videe u kojima ljudi ogovaraju ili čak optužuju jedni druge i, nebitno da li je to tačno ili ne, ima tu i ozbiljnih optužbi u rangu zloči...