Пређи на главни садржај

Priča od pre više od 15 godina o maštanju, idealima i životu u snovima


Možda malo patetično, ali dobro, izmite u obzir da sam imala oko 20 godina kad sam ovo pisala. Dakle, stadandardno za taj uzrast je li tako?
NARKOMAN
by Biljana Malešević, negde daaaavne 1992 godine

Ti samo maštaš, a sujeverni deo tebe nekako zna da se ono o čemu sanjaš nikad ne ostvaruje, ti samo sanjaš, a ništa ne radiš i lepo ti je dok živiš u snovima, i lepo ti je dok se drogiraš maštom i mišliš da si sam svoj režiser. I smeškaš se dok misliš o lepim stvarima, koje se nikad neće dogoditi, i toliko si već duboko u drogi da gotovo sasvim veruješ u ono što postoji samo u tvojoj glavi. Ti više nisi u stanju da živiš, a da se povremeno ne prebaciš u onaj drugi svet u tvojoj glavi, u kome je sve onako kako ti želiš da bude, gde si režiser, a ne glumac... Ti si, u stvari, narkoman. Ali ti svoju drogu praviš sam i ubrizgavaš je direktno u mozak, u krv, u vene i u srce.
I budiš se svaki put sa sve većim osećajem beznađa i očajanja, koji štrca iz svih pora na tvom telu i svaki put sve brže želiš natrag u svoj izmišljeni svet. Drhtavim rukama grabiš špric i puniš ga iluzijama i one ubrzo teku tvojim venama i opet se smeškaš, a da nisi svestan da zapravo umireš...

Ko će ga sad znati šta sam mislila poslednjom rečenicom?

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Tvrđava u Novom Sadu - Dreamy Fortress

1 коментар
Прикажи све

A tiny little gallery by Biljana Malesevic

 
Постави коментар
Прикажи све

The Awakening (part 4)

  Part 3: Getting out He was surprised but shrugged his shoulders. "People get used to everything." "You'd be surprised," he added. "Can I see the others you managed to wake up? Maybe I know someone." After the physiotherapy, I looked at the pages on the small computer board with faces and more faces of the awakened. Some people's faces were slightly blurred and had the words "deceased" across them. The whole search was frustrating and sad. The whole planet went to hell and mommy's and daddy's rich children got away with it and the rest of us are just experiments, who can explode at any moment like an old hand grenade. The first time I went outside after getting on my feet was a shock, and not just physically. Before that, I barely got rid of Darko, whom I mentioned earlier as a confused red-haired young man with a beard. Darko seemed to be a little to fond of me, he hanged around me saying the most incredible amounts of the weird...
Постави коментар
Прикажи све