Pisanije

 

 

 I have few sites I visit on regular basis. I am not much on social media. I gave up Facebook, I deleted Reddit almost immediately, I removed Twitter after just few months, I didn't even try with Youtube... I don't know how people even manage to stay on these social media sites and participate every day in so many debates, many of them toxic, meaningless and damaging. Facebook - I wasn't ever bullied on FB honestly, but every day on my wall, there were so many opinions, most of them so negative, so unforgiving, some hateful, some just depressing, some sad... So many bad news, paranoia, so many sad, sad news, so much loneliness, so much scary things in this world. I am an empath, I just couldn't deal with that anymore. I feel like sensible and young people are bombarded with these things on FB every day, and that is scary. Reddit - is unforgiving. I made some stupid joke, almost immediately I was "canceled", I got really rude comments and insults, straight hars...

Danas sam ukinula pretposlednji nalog na jednoj od društvenih mreža, ostao je još samo jedan, koji takođe ukidam večeras ili najkasnije sutra. Na svoju veliku žalost, spadam u one ljude koje je lako povrediti, iliti narodski rečeno "sjebati", izvinjavam se na izrazu, ali svi smo odrasli. Lako me je uvući u ponore samoispitivanja, nesigurna sam i izuzetno lako postajem žrtva verbalnih maltretiranja odnosno internacionalno rečeno "bullying". Jednom sam se usudila da na jednoj društvenoj mreži izrazim svoje mišljenje o štetnosti istih, kao komentar na kolekciju videa u kojima se roditelji podsmevaju sopstvenoj deci, ili snimaju video u kome se šale na račun svoje (traumatizovane) dece, prikazuju kako su ih kaznili za "nestašluke", na videe u kojima ljubavnici podmeću jedni drugima "zamke" i "testove", na videe u kojima ljudi ogovaraju ili čak optužuju jedni druge i, nebitno da li je to tačno ili ne, ima tu i ozbiljnih optužbi u rangu zloči...

Ovde pišem svoje mišljenje o trenutnom ludilu u svetu, jer moj blog niko ne čita i moje mišljenje je totalno nebitno tako da je ovo takoreći dnevnik. Nisam ljubitelj društvenih mreža, pogotovo ne radi druženja, ali mislim da mogu da budu korisni za promociju kreativnosti. U svakom slučaju, nisam osoba koja voli da bude okružena ljudima, ni uživo, a ni na internetu. Nisam ljubitelj toga da me raznorazni napadaju i vređaju jer sam određene nacionalnosti, pola ili imam svoje mišljenje koje je iz nekog od milion razloga nekom uvredljivo ili se nekom jako ne dopada i to mora da mi izloži uz maksimum uvreda. Šta je lični pakao? Za razliku od objektivnog i potpuno realnog pakla, na primer, kad živite u državi koja je u ratu, ili pod opresijom, ili vam je voljena osoba teško bolesna i slične objetivno teške situacije, lični pakao je, po meni, nešto što radite sami sebi. Pakao za koji ste lično odgovorni, i nalazi se u vašoj glavi. Razne opsesije, strahovi, iracinalnost, nesigurnost, opsednu...